Ušao je u kolibu i počeo tražiti ključeve auta. Odjednom, glazba se promijenila. Onaj prepoznatljivi "ki-ki-ki, ma-ma-ma" odjeknuo je sobom. Jason se stvorio točno iza njegovog lika. Marko je mahnito počeo pritiskati tipke, ali lik se nije micao. Jason ga nije napao. Samo je stajao tamo, polako okrećući glavu prema kameri – prema Marku.
Marko je sjedio u polumraku svoje sobe, a jedini izvor svjetlosti bio je titravi monitor. Na ekranu je velikim, krvavocrvenim slovima stajao naslov koji je čekao godinama: .
"Besplatno preuzimanje?" promrmljao je, ignorirajući onaj tihi glas razuma koji ga je upozoravao na viruse. Kliknuo je Download .